Kroz život spavam, a živim kroz san!

I was swimmin´ in the Carribean
Animals would hide behind the rocks.
Except the little fish
But he told me east was west
Tryin' to talk
Where is my mind?

Dok se okreneš u trenu prođe godina!

petak, 30.12.2011.

Hej.
I sve što danas tako je stvarno, sutra je samo uspomena!
Stiže nam nova godina. 2012.
Nadam se da će biti bolje i da će sve brige i problemi nestati sa starom.
Okečem novi list i naravno neke osobe su prekrižene.
Naravno, odlučila sam se i na neke još promjene, ali obavjestit ću vas prije početka škole, nešto više o tome.
Već nas čeka novo natjecanje i same zabave.
Nadam se da ćete uživati u još boljoj 2012.
I naravno, želim vam HAPPY NEW YEAR! :**
See ya!

STUDENI JE I HLADNI VJETROVI BEZ LJUBAVI.

subota, 19.11.2011.

Ponekad ne mogu zaspati. Tad mi se u glavi vrti neki film iz djetinjstva. Mnogo puta se upitam gdje su nestali ti dani kad smo bili još djeca. Zašto se ne možemo vratiti u djetinjstvo. Uvijek nam je lijepo bilo. Bilo je tu i smijeha i plača. I veselja i tuge. Velike radosti i sreće. Bilo je svega. Bilo je nas. A gdje smo sada. Bježimo prema budućnosti. Žudimo za nemogućim. Ponekad se želim jednostavno vratit u te dane. Kad čujem dječji smijeh. Dječje veselje. O tome možemo samo maštati i u djetinjstvo se možemo vratiti samo maštom da se prisjetimo kako nam je lijepo bilo. No život ide dalje. Moramo gledati u budućnost i sve lijepe trenutke pamtiti da se možemo maštom vraćati u njih. Ali ponoviti ih svaki put bude nemoguće.

Kasnije te večeri počela sam razmišljati o sudbini, o ludosti da doista nismo odgovorni za svoje živote. Ljubavni život je nekako slučajan. I ako su muškarci,poljupci i patnja naručeni iz nekog komičnog filma, čao, zbogom. A onda u misli doleti on. Kao nepozvan gost. Da to misli misle samo na njega. Onog slatkog dečka kojeg su ugledale moje oči. Ali nikako da mu priđu. I upoznaju se. No morat će milom ili silom. No samo Bog zna hoće li biti ičeg ili ničeg. ili ničeg. ili ničeg. ili ničeg. ničeg.

Život je kao fotografija, kad' se nasmiješiš ispadne bolje.

ponedjeljak, 07.11.2011.

Zabavljam se svakog dana i neprestano visim kod frenda. Stalno izvodimo nove trikove. Riječ je o jahanju. Naučio me još prije 4 godine jahat i od tada neprestano dresiramo konjeve. Ja isto želim konja. Imam želju još od malena koja ne prolazi. Jednostavno to je moj život. Kao mala uvijek sam se igrala sa konjima koje je imao moj djed, ali nema ih više.

Kuća, škola, škola, kuća.
Da ovakav je moj svakodnevni život.
Knjiga, učenje, seminari, radionice, provođenje vremena u knjižnici sa raznim enciklopedijama i svačim ostalim.
Ali, dobro. Nije nama ni toliko loše u toj školi. Danas na hrvatskom je bilo smijeha i suza i svega. Umjesto da razgovaramo o pjesmi koju obrađujemo, naš profesor (razrednik) nama krene pričat' o sexologiji. Hallo, mi smo na satu hrvatskog. Ali dobro nasmijali smo se i previše nego što smo trebali.

Da nije samo škola ta koja djeluje ovih dana na mene. konačno sam našla vremena i za sebe.
Upoznala sam nove ljude, koji su tako simpatični. Ma dečki su zakon. Tomislav, Nenad, Vedran super ste. :)
Ali ipak nije sve tako bajno sjajno. Jer Bog nam uvijek dobre ljude uzme k sebi. :( 4 osobe u rok tjedan dana. Neznam više gdi taj svijet ide. Počivajte u miru Božjem. :(

Ova ljubav neće prestati. Ni ovaj život, ni ovaj san.

nedjelja, 16.10.2011.

Veliki pozdrav svima!
Dugo nisam pisala.
Jednostavno nisam imala vremena.
Sva ta događanja.
Ljeto i sve to.
Jednostavno sam se posvetila onome što najviše volim i ono što me interesira u životu.
Vatrogasci.
Nisam se ni na što drugo obazirala.
Uvijek su mi bili i ostat će na prvome mjestu. J
ednostavno! Oni su bitni. Dio mog života su!

Svi mi govore da sam ovisnik.
Znate zašto?
I ja mislim da ne znate.
Jer sam ovisna o glazbi.
I bit ću tako dugo dok ne naučim svirati gitaru.
Ja to želim, ja to mogu, ja to hoću.
Idem ulicom, i pjeva, bez sluha.
Falšam.
I briga me što me neki ne mogu čuti.
Briga me za tuđe mišljenje.
Ja živim svoj život.
Imam svoje ja.
I ne obazirem se.
Pita me neko jel me to zanima?
Ne, ne zanima me.
Jel me briga?
Ne, nije me briga.
Jer nebitni ljudi u mom životu su nebitni.

See ya! :*

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela!

srijeda, 11.05.2011.

Šutnja je zlato. Zato ŠUTI.
Nemoj nikad izdavat najbolje prijatelje.
Nikad nemoj odavat njihove tajne, jer su ih oni odlučili povjeriti samo tebi, a ne i ostalima.
A da imaš prijatelje koji će te i voljeti i kojima je stalo do tebe jednostavno moraš biti prijatelj.

"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
(Aristotel)

P.S. Ispričavam se što nisam komentirala i pisala dugo. Nije mi radio net. :)
<3

Stižu me sjećanja na sva davna proljeća.

ponedjeljak, 18.04.2011.

Ja ne kužim 90 % svog razreda.
Svi se prave pametni i ne znaju što znači zabava.
Njima je zabava samo ako odu van i to u Tenu (disko).
Halo ljudi!
Zar vi niste vidjeli prirodu?
Zar ne znate što to znači?
Napokon je došlo i proljeće i vani je priroda, svijet, zabava.

Stižu me sjećanja na sva davna proljeća.

Ja hoću ljeto.
I zbog njega je krivo more. J
Zbog njega želim ljeto.
Želim otiči na more.
U Fažanu sa starom ekipom.
Želim opet one lude zabave.
I sva ona vatrogasna natjecanja.
Jednostavno želim reprizu prošlog ljeta ali da nam bude još i bolje.

I želim naučiti svirati gitaru.
Jednostavno me privlači još od malih nogu.
I zaista to želim.
Sav onaj osjećaj kad zasvira gitara.
Želim to. Želim i želim. J

Nije sve tako sivo.

subota, 02.04.2011.

Ovaj post fakata nema veze s vezom al' eto. :)

Utorak je. Sjedim na njemačkom. Užasno je dosadno. Profa me živcira sa svojim umjetnim osmjehom. Dobro i da prizna da je glupa. A mrzim ju. -.-'
Blejim ispred sebe ko tele u šarena vrata.
Ne doživljavam nikoga. I napokon zvoni.
Pokupim stvari i izgubim se iz škole.
Srijeda.. Hrvatski.
Napokon nam se vratila profesorica K.
Jako nam je falila.
Opet onaj stari hrvatski. Jej.
Zadnji sat latinski. Dosada.
Mrzim maturante. I polijevanje.

I onda napokon dođe i taj dugo očekivani vikend.

Još malo. Par minuta do stanice.
Još malo i ja ću znati sve.
Vlak pristaje. Silazim van.
Vani gomila ljudi koji samo nekamo putuju.
Stvara se sve veća gužva.
Probijam se kroz tu gužvu i tražim samo zraka.
Tražim da izađem iz te gomile.
I napokon nema više nigdje nikoga.
Napokon lutam ulicama.
Lutam gradom. Sama.
Slušalice. Pjesme.
Sunce piči 100 na sat.
Izlogi puni odječe i obuče.

Danas sam si nekak jako happy.
Rolanje.
I onda mi P. započinje svoju priču.
Ona je Maja Governalovao.
I doma ima svoju firmu u kojoj sudjeluje cijela obitelj.
Firma bicikla.
Dakle njeni su dobili prezime po tome jer su svi padali preko governala sa bikla.

Zapravo je ovo priča iz njenih usta. :)
Zovem se Bara drugo ime mi je Maja Governalova..
Moja obitelj bavi se proizvodnjom biciklov... :)
Moje prezime ima jedno značenje a to je mi moja cela
obitelj dok smo bili mli vučili smo se voziti bicikla i opali smo prek governala...
Tak se i prezivamo Governalovi... :D

I onda se tako mi rolamo i kaže ja se ne smijem rolat jer mi je tata zabaranio jer mi doma proizvodimo bicikle i onda se ja rolam. Di tu imamo logike? Hm..
I zašto onda nije izumio firmu pod nazivom rolernal.?
Curička je zver.
I ono koji smo mi specijalci.
Odemo se šetat i naiđe neka banda i mi kao trčimo.
I onda ja sa nedavno operiranom nogom trčim ko neki retard,
A P. se smije da se baca od smijeha.
Specijalci. O da.

Jednim osmjehom ti puniš me
i daješ snagu mi da ustanem ujutro kada je vani mračan dan.

Sjedim ja tako na terasi.
Puna misli. Prisjetim se prošlosti zbog koje patim.
Prisjetim se njega.
Sve mi se sruši u sekundi.
Jednostavno bio je presavršen, a ja sam to tek shvatila kad sam otišla.
I bio je jedan od onih kojem slamaju srce.
I ne nije bio ko i ostali.
Bio je potpuno drukčiji.
I bio je totalno svoj.
I tako je bilo lijepo s njim.
I onda jedna laž ostalih idiota mi je promijenila mišljene i tu sam odmah reagirala.
Zašto se to moralo dogoditi?
Zašto je došao taj dan kada je sa nama bio kraj?
Sve su to pitanja na koja ne znam odgovor.
A voljela bi da znam.
I voljela bi opet šetati pod zvjezdanim nebom uz njega.
Provoditi najbolje dane upravo sa njim.
Bili su naši dani najbolji i bez naše veze, ali veza je promijenila naš odnos i on je otišao zauvijek.
I samo nabacim lažan osmijeh na lice i idem dalje.
Glumim kao da nemam nikakav problem ali srce zna.

Mene opet čeka jutro u samoći i novi dan bez imena.

Pa koga da slušam ja u ova šugava vremena?

utorak, 29.03.2011.

Želim vam samo reči da ovaj post nema veze s vezom,
al' sve je to moja specijalnost.

Sunce se opet napokon vratlo. Ijej
Proljeće. Sunce.
Kakve to veze ima sa čovjekom?
Nikakve. Vrijeme se mijenja. Ne mijenjamo se mi.
Ja i dalje nerazdvojna od svog čokoladnog mlijeka promatram svijet.
Hodam tako da se vučem.
Zamislim se i odjednom puknem u svijet.
Da. Sjetim se idiotske fore.
Naš idiotski govor. Koji je djetinjast,
ali je zapravo to naš idiotski helij. Hahaha.
Željeznička + nas tri + idiotski helij = bigosni smjeh.
I ne smeta nam niti kiša, niti ljudi, niti itko drugi.
Za zabavu i sreču ti nitko ne smeta, jer ako češ gledat 'ko je tamo
I misliti ovaj si sad misli da sam glupa, pa nek si misli.
Tako se ne može biti otvorena i zabavna osoba,
Već neki dosadnjaković.

I opet kasnim na sat.
Otvorim vrata. U razredu svi bleje u knjige.
A ja? Zar baš moram?
Otvorim bilježnicu i ispunjavam je svojim glupostima.
U školi je zapravo užasno dosadno.
Ajmo markirat. Ajde. Ajmo popiti nešto.
Super ideja i tako odemo i vratimo se.
I kad ono svi prisutni taj sat počnu napadat ostale,
A pogotovo mene.
Pa Antonia zar si ti zaista takva.
Mi smo mislili da si ti mirna, povučena osoba.
E pa krivo ste mislili. Štreberi jedni.
Ne možete me procijeniti ako samo tu kraj vas sjedim i mislim
Kako ste mi svi dosadni.
Idete mi na živce. A ne ne.
I onda mi dođe na face i stavi prezime ko ja,
I nakon 2 tjedna otkrije kaj to zapravo znači.
Pa PUKNI SI V ČELO S s tim.
Ako nešto imam onda znam i kaj to znači…

Samo vam želim reči da nikad nikog ne procjenjujete
Ako ga niste dovoljno upoznali. Nemojte.
I ne ja nisam uzor. Ja samo baš suprotno.
Ja sam derište koje ne želi odrasti.

Btw. Moram vam se pohvalit da sam postala teta drugi put. :D

Parkovi i kina bila su naša igrališta.

nedjelja, 27.03.2011.

Ispričavam se zbog svih pravopisnih pogrešaka.
One su moja specijalnost i ne kanim ih mjenjati.

Luđak. Da dobro vidite luđak sam.
Zato što sam svoja. Zaboli me za tuđa mišljenja.
Ko kaj misli nek zadrži za sebe il nek mi reče u facu
a ne kaj se pravi frajerčina i priča okolo.
Živim po svom.
Obožavam lom i niko mi nikaj nemre.
Skačem, derem se, urličem, pleše, pjevam (iako nije za svačije uši :D)
i živim po svom.
I na tom mi samo more neko zavidjeti.
Jer da se ovak dobro zabavljaš moraš si biti oriđiđi s menom. :D
Da. Idem ulicom sa slušalicama u ušima i ne doživljavam nikoga.
Obožavam kad pada kiša + neka dance muzika + lokve vode = neprocijenjiv provod.
I Niko mi ne treba.
Uvijek hodam ko huligan, ko luzer.
Ne gledam ide li auto. Ma nek ide, idem i ja. :D
Obožavam divljati.
I ne, nemreš biti ko ja.
Samo ja to mogu.
I nemreš mi reči da sam defekt kad nisam.
Nemreš mi jednostavno soljiti pamet kaj se ponašam ko balavka.
I nemreš mi soljiti pamet kaj sam djetinjasta.
Meni je tak baš kul biti. Zabavno je to.
I mi imamo svoje nek stvari i zaboli nas za druge.

U školi samo promatram, i prešetavam se.
Obožavam piti čokoladno mlijeko. I nemreš mi ga uzet.
Obožavam dučan preko škole.
Obožavam lizalice.
Naravno i park u kojem se ko mala deca igramo tjekom odmora. :D
No da ipak smo mi srednjoškolci divljaki.

I priznajem da ovaj post nebi napisala da me jedna odlična osoba nije potaknula na njega. Ipak cura je 6. razred osnove ali je ZVER.
I ipak je drugačija od svojih vršnjaka. I zaista joj HVLA od <3.

http://www.youtube.com/watch?v=PcwKvYKDu7U

btw. obožavam ovu pjesmu. Jer Kinoklub je najbolji

| 22:39 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.